Parthenocissus Engelmannii

520 RSD

Parthenocissus Engelmannii – petoprsna crvenolisna lozica.

Pozicija: Voli potpuno osunčanu stranu, toleriše do delimičnu zasenu, može se prilagoditi većinskoj hladovini.

Otpornost: bez ikakve zaštite podnosi temperature do -15°C.

Period cvetanja: jun-avgust, cvetovi su beznačajni zelenkasti.

Visina-širina: može da naraste do 15 metara, širine 5 metara.

Specijalne karakteristike: samoprijanjajuća, energična penjačica koja dobija jako duboke crvene boje u jesen. Na severnoj strani na istočnoj i severnoj strani takođe dobija crvenu boju.

U jesen ima i plavo crne bobice.

Veoma je tolerantna i laka za uzgajanje.

Sadnice dvogodišnje preko 60 cm u saksiji.

  • 5 na zalihama

Opis

Parthenocissus – devojačka (petolisna) lozica je rod veoma popularnih listopadnih puzavica, poznat još i pod nazivom divlja loza ili lažna loza. Nekoliko vrsta iz ovog roda se gaje kao ukrasne biljke i to najčešće za žive ograde. Njima se mogu prekriti neugledni zidovi, ali i sve vertikalne površine u vrtu ili dvorištu. Partenocissus će u veoma kratkom roku prekriti zidove svojim gustim i sjajnim lišćem. partenocissus lozica

Ukras partenocissusa su njeni listovi. Listovi su jednostavni, dugi od 5 do 22 cm, podeljeni na 3 do 5 režnjeva. Cvetaju u rano proleće. Cvetovi su bez mirisa, neupadljivi, zelenkasti i sakupljeni u klasove. Plodovi su male tamnoplave bobice koje nisu jestive. Lišće je najlepše u jesen kada mu se boja menja od žuto-narandžaste do jarkocrvene. Ovoj puzavici nije potreban oslonac za uspinjanje, jer na izdancima izrastaju tzv. hvataljke kojima se drži za podlogu. Zid mora biti stabilan i neobrađen (ne sme biti gletovan). Izdanci partenocissusa mogu dostići visinu 10-30 m što zavisi od vrste puzavice, samog tla, pozicije biljke i nege.

SADNJA I NEGA PARTENOCISSUSA

Parthenocissus možete saditi u senci ili na mestu sa dosta sunca. Lepše i brže će napredovati na sunčanom mestu i boja lista u jesen će biti intenzivnija na suncu. Iz tog razloga preporučujemo da izbegavate totalnu senku za sadnju. Naoružajte se strpljenjem dok biljka ne počne sa brzim rastom. Prve dve godine raste sporije, a posle toga može godišnje da naraste i preko 3 m. Ukoliko se mesto sadnje nalazi ispod nadstrešnice koja štiti od kiše, potrebno je redovno zalivanje biljke.

VRSTE PARTENOCISSUSA

Kao ukrasne biljke najčešće se gaje Parthenocissus quinquefolia, poznata pod nazivom petolisna lozica i Parthenocissus tricuspidata, poznata pod nazivom troprsna lozica.

Parthenocissus quinquefolia je veoma bujna listopadna puzavica. Ima krupne listove izdeljene na 5 režnja, po kojima je dobila naziv petoprsna lozica. Ovi listovi u jesen dobijaju jarkocrvenu boju (od proleća do jeseni listovi su zeleni). Ovoj vrsti je potreban oslonac za penjanje (npr. do krova), a onda se dalje ona sama širi. Veoma je invazivna i dostiže visinu preko 20 m.

Parthenocissus tricuspidata je veoma slična prethodnoj vrsti. Ima sitnije listove izdeljene na 3 režnja, po kojima je dobila naziv troprsna lozica. U jesen listovi postaju žuti, narandžasti, crveni ili ljubičasti. Dostiže visinu 10-15 m i ide u širinu 1-2 m. Ukoliko želite živu ogradu sadite po jednu biljku na rastojanju od jednog metra.

Parthenocissus tricuspidata „Veitchii“ je kalemljena troprsta lozica koja se razlikuje od prethodne po veličini lista i po visini i načinu rasta. Kod ove vrste list je znatno krupniji. Dostiže visinu i do 20 m i širi se lepezasto, tako da je po pravilu dovoljna jedna biljka na svaka 3 m.

Koju vrstu partenocissusa ćete odabrati zavisi samo od vas. Jedini nedostatak ovoj puzavici je što je listopadna, pa tokom zimskih meseci neće prekrivati željenu površinu. Ukoliko želite zimzelenu puzavicu, onda izaberite hederu helix (bršljan).

Dodatne informacije

Težina 1.5 kg
Pozovite nas!