Beli Isusov venac

1,000 RSD

Passiflora caerulea constance Elliott – Beli Isusov venac

  • Listopadna puzavica, odlikuje je veoma bez i bujan porast;
  • U uslovima mediteranske klime je poluzimzelena biljka;
  • Idealna biljka za pokrivanje žičanih ograda i zidova, koristi se još za pokrivanje lukova;
  • Može se saditi u zemnju, duboke saksije ili žardinjere;
  • Dostiže visinu do 6 do 9 metara i širinu do 1-2 metra;
  • Cvetovi biljke deluju očaravajuće;
  • Cveta od leta do početka jeseni;
  • Kasnije od cveta nastaje plod koji podseća na manju narandžu;
  • Voli dobro drenirana zemljišta;
  • Mladu biljku normalno zalivati, kasnije prorediti zalivanje;
  • Umereno đubrenje jer je sama biljka veoma bujna;
  • Biljka se orezuje u kasnu jesen ili rano proleće, cvetovi su na ovogodišnjim granama;
  • Orezivanje nije obavezno;
  • Biljke posađene u saksiju je bolje uneti tokom zime;
  • Biljka cvetom i mirisom privlači leptire;
  • Sadnice preko 50 cm
  • Nema na zalihama

Opis

Isusov venac – Rod Pasiflora pripada porodici Passifloraceae i ima preko 400 vrsta žilavih i polu-žilavih penjačica. Poreklo vodi iz tropskih krajeva Južne Amerike, Azije, Australije i Polinezije.

Za njenu pojavu u Zapadnoj Evropi zaslužan je jedan jezuitski monah, Đakomo Bozio, koji je u XVII veku bio misionar u Meksiku, “Novoj Španiji”, kako su je tada nazivali. On joj je i dao naziv “cvet Pasije”, što se može prevesti I kao “cvet strasti” ali i kao “cvet stradanja” ali se obično koristi samo naziv “Hristov venac”.

Da li ste se već susreli sa ovim cvetom?

Hristov venac je cvet koji ste sigurno zapazili prolazeći ulicom, ali verovatno nikada niste znali kako se zove, misleći da je obična biljka puzavica. Međutim, za razliku od nje, Hristov venac ima raznobojne cvetove u obraslom lišću, dajući biljci potpuno novi i živopisniji izgled.

Uprkos nežnom izgledu ovog cveta, koji simbolizuje Hristovo stradanje, pasiflora je puzavica, koja brzo obrasta površinu na kojoj se nalazi.

Hristov venac ili “cvet stradanja” se odlikuje nesrazmeno velikim prašnikom i tučkom, da od celog cveta samo ti delovi upadaju u oči! Upravo zbog toga je ova biljka penjačica tako originalna i jedinstvena.

Posađena u spoljnoj sredini, penje se preko gredica naslonjenih na zid ili na pergolu. Kada je posađena unutra, može čak da formira tepih od vegetacije između dve prostorije, koji će Vaš životni prostor učiniti egzotičnijim i udobnijim za boravak – pošto je poznata činjenica da zelenilo u stanu, ublažava glavobolje i utiče na povećanu produktivnost tokom dana.

Gde raste Hristov venac

Samo mesto gde je posađena ova puzavica nije od presudnog značaja, važno je da je na toplom mestu.

Ova biljka penjačica koja može da ukrasi zid ili pergolu, može da se posadi u sanduk za cveće ili u saksijuuz postavljanje držača. A kada je posađena unutra, pošto voli toplotu, od nje može da se napravi jako lepa vegetativna pregrada između dve prostorije, treba joj samo dosta sunčeve svetlosti. Osećaćete se “kao kod kuće” ako je u kakvoj staklenoj bašti ili na verandi, gde može da poraste i do 5 metra u visinu.

U spoljnoj sredini može da se sadi u tamo gde je blaga klima. U hladnijim predelima, gaji se u saksiji kako bi mogla da se unese unutra kada počnu prvi hladni dani ili, ako je posađena napolju, mora da se zaštiti platnom i slamom pri dnu stabljike.

Hristov venac cveće

Hristov venac se odlikuje cvetom koji se izdvaja po:

  • veličini prašnika
  • tučka i
  • žiga tučka

Stručnjaci hortikulture su uspeli da prošire lepezu boja cvetova ove biljke i njenih prstenastih prašničkih niti zvanih “kruna”, ima ih:

  1. Ružičastih
  2. Crvenih,
  3. Roze
  4. Plavih
  5. Svetlo i zagasito ljubičastih
  6. Belih.

Cvetanje Hristovog venca traje od maja do prvih mrazeva. Cvetovi imaju tu osobenost da se otvaraju izjutra oko deset časova i da se zatvaraju predveče.

Cvet traje samo jedan dan ali mnogobrojni pupoljci čine da je stalno u cvetu. Osim toga, neke vrste, ako što je “carica Evgenija”, cvetovi prefinjeno mirišu.

Plodovi se zovu pešn frut a od nekih vrsta su čak I jestivi i stižu u jesen.

 

Nega hristovog venca

Hristov venac je biljka koja obično raste u spoljnoj okolini, pa joj nije neophodno posvetiti puno pažnje da bi procvetala i ukrasila Vašu baštu, ili čak sobu. Najbitnije je da je čuvate od hladnoće i obezbedite joj dovoljnu količinu vode sa povremenim orezivanjm.

Kako ga zaštititi od hladnoće

Kako mraz može da ošteti nadzemni deo biljke, treba da se:

  • orežu sve oštećene stabljike,
  • iz biljke će sa otopljavanjem nići novi izdanci.
  • Tamo gde je klima veoma hladna, stabljika može da bude nedovoljno snažna pa se savetuje da se veže (što će olakšati pojavu novih cvetnih pupoljaka)

U zavisnosti od vrste, pasiflora manje više odoleva mrazu, koren može da podnese temperaturu i do -10 stepeni. Ovo je biljka toplih krajeva te će joj prijati da bude izložena suncu naslonjena na zid okrenut ka jugu.

Sadnja i razmnožavanje

Pri sadjenju ili presadjivanju, važno je poštovati razmak od 10 cm između zida i potpore kako bi vazduh mogao da cirkuliše. Hristov cvet traži ili:

  1. plodno zemljište, sa dobrom drenažom, ili
  2. obično zemljište pa čak i sa visokim sadržajem gline.

Sadi se u proleće, između marta i aprila u toplijim krajevima a u ostalim tokom maja meseca.

Na dno saksije u kojoj se sadi, se:

  • stavi jedan sloj za drenažu
  • on se prekriva mešavinom đubriva i zemlje visoke kiselosti.
  • Kako bi biljka mogla da se dobro ukoreni, stabljika se nagne prema budućoj podlozi,
  • zaliva se malo i
  • površina se prekriva slamom u sloju od pet do deset cm.

Kako raste, tako se vezuje za podlogu.

Za sadnju u saksiji, idealno je obezbediti mešavinu zemlje i to podjednako:

  1. zemlje visoke kiselosti,
  2. obične zemlje za sadnju i
  3. zemlje pomešane sa đubrivom.

Orezivanje i prihrana

Negde oko marta, I početkom aprila, seku joj se mrtve grančice posle zime. Skraćuju se one grane koje se žele zadržati.

Orezuju se suviše velike biljke a stare stabljike se seku do nivoa zemlje.

Bolje je da joj se ne dodaje đubrivo jer će sa dodatim đubrivom više terati nove listove a manje će cvetati. Sva zemljišta joj prijaju, osim zeljišta sa jako visokom pH vrednošću ili jako suva zemljišta.

Zalivanje

Tokom leta neophodno je okopavanje i zalivanje najmanje jednom nedeljno. Tokom ostatka godine, pasiflora traži manje vode. Hristov cvet nije biljka sa mesnatim listovima koja može skladištiti veliku količinu vode, zato je bitno da se leti pazi da se biljka ne isuši – ukoliko primetite da je zemlja skorz suva, možete zaliti biljku i drugi put u toku te nedelje, ali zimi joj ta količina vode može štetiti. Ukoliko primetite da listovi prebrzo žute i opadaju, a cvetovi ne niču učestalo, to može biti znak da biljku ne zalivate dovoljno.

Toplota i temperatura

S obzirom na njeno poreklo (Afrika, Azija i Južna Amerika), Hristov venac je biljka kojoj jako prija okrenutost ka jugu, pod uslovom da joj obezbedite šareni hlad jer joj ne prija žarko sunce, ali joj prija toplina.

Bolesti pasiflore

Zanimljivo je takodje da joj bubamare pomažu da se oslobodi biljnih vaši koje se inače teško uočavaju u njenim bujnim izdancima, a mogu biti itekako štetne po biljku.

Malo iz kulture

Kako usaditi pojmove veronauke domorocima? Španski misionari XVII veka su pronašli rešenje – stradanje Hristovo su objasnili služeći se jednim cvetom – Hristovim vencom. Tako je Hristov venac (pasiflora) i dobio svoje ime.

  • Prašničke niti cveta su predstavljale trnje Hristovog venca na raspeću,
  • prašnici su simbolizovali pet Hristovih rana,
  • žigovi tučka – klinove kojima je Hrist razapet,
  • dok je tučak predstavljao sam krst.

Analogijom, listovi kopljastog oblika su poslužili da se napravi veza sa rimskim vojnikom koji je kopljem proboo Hrista.

Istorija umetnosti se takodje dosta bavila ovom biljkom I njenom simbolikom. Najpre se veruje da je sam cvet u Evropu donet nakon smrti slikara koji se bavio tematikom Hristove smrti, a koji je po svoj prilici, uključio I ovaj cvet u svoja dela – zašto i od strane koga, ostaje misterija.

Dodatne informacije

Težina 1 kg
Dimenzije 60 cm
Pozovite nas!